Možete li da se setite svog prvog kontakta sa saobraćajem, sa tom neverovatno komplikovanom i zamršenom pojavom? Ako se posvetite sećanjima malo podrobnije, sasvim sigurno vas pred očima čeka slika na kojoj bojažljivo stojite pred „zebrom“, gledate u roditelje i čekate instrukcije. Zvuk kao da kaska za slikom, nekako je i prigušen, ali ipak čujete reči: „Preko prelaza uvek pažljivo!“ ili „Obavezno dvaput pogledati i levo i desno!“. Sećate se, sasvim sigurno, i doze straha koju ste osećali. Od malena su vam govorili da čak i jedan korak može dovesti do tragedije, da su sekunde u saobraćaju presudne, ali i to da u saobraćaju ne postoji reč „Izvini!“. Ipak, imate jednu dilemu. Budući da ne možete da se setite kada su vaši roditelji počeli vas da uče o pravilima u saobraćaju, ne možete da procenite kada je pravo vreme da vi vaše dete pripremate za savesnog učesnika u saobraćaju. Ako vam ovakva pitanja zaista dolaze na um, to može da znači samo jedno – vreme je da počnete!
Prvi kontakt deteta i saobraćaja bi, za one porodice koje imaju automobil, verovatno bilo bebi sedište. Kada vaše dete dovoljno stasa da sa njim možete da razmenjujete reči, dok ga stavljate u bebi sedište i vezujete pojas oko njega, objasnite mu zbog čega to radite. Naravno, to ne bi trebalo da zvuči kao objašnjenje iz priručnika za polaganje vozačkog ispita, već upotreba onih reči za koje verujete da vaše dete može da razume. Tu će se, sasvim sigurno, pronaći i reči „Idemo brm brm“, „Dobra beba mirno sedi“ i slično… Beba će u prvi mah zbunjeno gledati, ali će postepeno postajati svesna da je reč o nečemu gde nema mesta za igru.
Sa druge strane, roditelji koji vole vožnju biciklom i voze decu u korpama na biciklu, kroz grad imaju prilike da deci usputno objašnjavaju svoje učešće u saobraćaju. Kada na semaforu čekate svetlo za prelaz, recite detetu: „Crveno znači stop. Moramo da čekamo zeleno svetlo.“ Vremenom će se u detetu pojaviti osećaj da crveno svetlo znači da mora da stane na prelazu. A to je efekat koji ste želeli da postignete.
Sasvim sigurno će se dogoditi i primer da dok sa detetom šetate, naiđete na biciklističku stazu u momentu kad biciklista prolazi. Zastanite i pustite biciklistu da prođe. Na taj način dete dobija svest i o drugim učesnicima u saobraćaju, o kojima i te kako treba da vodi računa.
Šta više, za svaku aktivnost koju radite u saobraćaju, bilo dok idete do prodavnice, do pijace, u šetnju, objašnjavajte detetu kako postupate i zbog čega to činite. Pred polazak u školu, vežbajte prelaz preko ulice. Kako? Idite nekoliko koraka iza deteta i posmatrajte da li je pažljivo pogledalo levo-desno, pre nego što je zakoračilo na prelaz, a posle toga komentarišite da li je bilo dovoljno koncentrisano i da li nešto treba da popravi u budućnosti. Verovatno ste već videli slične primere u komšiluku pred 1. septembar.
Zabavni park „Starli“ je za svoje drugare pripremio veoma interesantan način da se upoznaju sa saobraćajem, a to je – saobraćajni poligon. Koristeći saobraćajni poligon, deca dobijaju svest o odgovornosti koja je u saobraćaju neophodna, o mnogobrojnim preprekama koje uspešno treba zaobići, ali i o drugim učesnicima koji, kao i mi, imaju samo jedan jedini cilj – da bezbedno i sigurno stignu na određenu destinaciju.
Jovana Stojmenović